Dream♥

Dugačka ulica preda mnom, sva onako mračna, plaši me. Kao da sam zarobljena u ovom trenutku, niko drugi ne postoji osim mene i ove ulice beskraja. Koračam polako, gotovo nečujno i na prvi pogled smireno, kao da je sve na svom mestu. Ali ipak, samo ja znam kakva se borba vodi u meni. Strah, napetost i iščekivanje imaju brojniju vojsku, ali nada uvek postoji. Nada je onaj žuti list pokraj puta koji sam krajičkom oka spazila. U ovoj tamnoj, jezivoj monotoniji koja se pruža do beskonačnosti i još dalje, postoji nešto pozitivno, svetle i tople boje.
Nastavljam da koračam, jer znam da sa svakim sledećim korakom sam sve bliža beskraju. Tamo me čekaš ti, tamo je kraj ovog košmara.

Ovo sam pisala odavno. Nikome nisam pokazala. Iskreno, mislim da je glupo, ali me zanima vaše mišljenje. Tongue out 


Help?

Svi spavaju. Meni je kao po običaju dosadno, pa sam uzela staru knjigu iz informatike. Prelistavajući , prelazila sam pogledom po stranicama sa uputstvima kako pokrenuti računar, kako kliknuti mišem, ništa specijalno interesantno. A onda, kad sam htela da zatvorim knjigu, uverena da je beskorisna, pažnju mi je privukla plava stranica 'Kako napraviti blog'. Tako sam ja završila na ovom sajtu, napravila ovo čudo, i sad ne znam šta ću s njim.
Uverena sam da ovo niko neće čitati i da se uzalud trudim oko ovoga, ali bolje vežbati pisanje nego prelistavati početnu stranu fejsbuka po milioniti put. Šta bih trebala da radim ja na ovom blogu? O čemu da pišem? Da li da to bude dnevnik, album sa slikama ili nešto sasvim deseto? Ili ću možda šutnuti ovaj blog čim završim sa pisanjem ovoga? Pojma nemam. A za koga ja uopšte pišem ovo? I ne znam šta bih još pisala, mislim da je ovo kraj. Ako budem raspoložna i ako bude nekih komentara, nastaviću dok mi ne dosadi.